Tvrđava

Troje nas je, u cijelom svijetu samo troje: moji prsti, njeno tijelo i njegov ujednaeni damar. Nije vano ta se deava u svijetu, nije vano ta e biti sutra, vaan je ovaj as blaenstva bez misli. Hiljadu neijih srenih asaka bie kao ovaj, ali ovaj nikada vie. Hiljadu tuih ljubavi bie kao ova, ali ova nikad vie. Prvi put znam ta je srea, osjeam je, vidim, miriem. Cio svijet i cijela vasiona, nas troje. Nikog drugog osim nas nema. I ima srea. Da li je mogu zadrati? Napolju je proljetna no, i mjeseina. A ja ne mogu da zaspim, od sree kojoj nisam traio razlog. I nisam se udio to je tako. Kako bi drukije i moglo biti?"
Srpska knjievna scena moe se pohvaliti brojnim piscima izuzetnog dara, ali malo je onih ije stvaralatvo dotie itaoca kao Selimovievo - toplina i neposrednost njegovih junaka i istota oseanja koja izviru sa stranica ovih dela, isprianih takvom jednostavnou kakvu samo vrhunski majstor moe da postigne, diraju pravo u duu i zauvek tu ostaju.